- vrijeme radnje: nekoliko mjeseci (studeni-veljača) u 1819. i 1820. g.
- mjesto radnje: Pariz
- vrsta djela: realistički roman
- sadržaj:
- na početku pisac posvećuje roman jednom velikom znanstveniku ovim riječima: „Velikom i čuvenom Geoffroyu Saint-Hilaireu kao svjedočanstvo divljenja što ga osjećam prema njegovom radu i geniju. de Balzac“
- gospođa Vauquer već 40 godina drži pansion u Parizu u ulici Neuve-Sainte-Genevieve [Nev-Sent-Ženevjev] između Latinske četvrti i predgrađa Saint-Marceau [Sen Marso]
- u taj pansion primani su i muškarci, i žene, i mladi, i stari
- već 30 godina u tom pansionu nije bilo mlađeg svijeta, a kada bi tamo bilo nekog mladog, značilo bi da ga njegova obitelj slabo uzdržava
- 1819. g., kada počinje roman, u pansionu je smještena jedna siromašna djevojka
- pisac se pita hoće li ovu priču razumjeti netko tko nije iz Pariza
- kola civilizacije nekad naiđe na biće koje je teško smrviti, no ipak ga pogaze i nastave svoj put
- pisac kaže kako je sve o ocu Goriotu istina i da svatko može u svome srcu uočiti bitne elemente ove priče
- ulica u kojoj je smješten pansion je strma i neravna i tamo rijetko prolaze kočije
- u toj ulici i najbezbrižniji čovjek postaje tužan, a zidovi podsjećaju na tamnice
- od te ulice nije grozniji niti jedan kraj Pariza
- prednja strana pansiona okrenuta je prema vrtu, a uzduž fasade je jarak ispunjen šljunkom
- na vratima pansiona piše: PANSION VAUQUER - Stan, hrana i ostalo za oba spola, itd.
- u sumrak skidaju se vrata s rešetkama i postavljaju puna daščana vrata
- vrt je ograđen uličnim zidom i zajedničkim zidom susjedne kuće i potpuno je skriven
- tamo raste vinova loza i zbog njenog slabog prinosa često gospođa Vauquer raspravlja sa stanarima
- gospođa Vauquer ne izgovara „lijepa“, nego „ljepa“
- iza zgrade nalazi se dvorište gdje žive svinje, kokoši i pitomi zečevi
- pansion ima 3 kata i mansardu, sazidana je od sitnog kamena i obojena žutom bojom
- svaki kat ima 5 prozora s malim okvirima i rebrenicama
- dva prozora su u prizemlju
- u prizemlju su glavna soba (salon), blagovaonica i kuhinja
- salon je vrlo tužan pogledati: naslonjači i stolice presvučeni tkaninama od kostrijeti, u sredini okrugli stol od svetoanskog mramora, obložen drvom u visini lakata, ostali dijelovi zida prekriveni sjajnim papirom za tapetiranje - na tapetama događaji iz Telemaha (gozba koju je Kalipsa priredila Uliksovom sinu), kamin se ne loži često, na kaminu izblijedjelo umjetno cvijeće u vazama; pansionski miris - ustajalost, plijesan i užeženost
- u blagovaonici zidovi puni masnih naslaga, tamo je barometar sa kapucinom, namještaj odasvud je tamo - otpaci civilizacije
- mačak gospođe Vauquer već u 7 sati ujutro prije svoje gazdarice tamo ulazi i počne skakati
- gospođa Vauquer ima oko 50 godina i staračko lice, nos joj sliči na kljun papagaja, ima male i blijede ruke, debelo tijelo, ispale i lelujave grudi, ona miriše onaj pansionski zrak bez ikakvog gađenja
- njeni sluge su debela kuharica Sylvie [Silvija] i Christophe [Kristof]
- za gospodina Vauquera nikad ne govori, on je pokojnik, njega su zadesile neke nesreće i prema gospođi se je ružno ponio
- na prvom katu su dva najbolja stana
- u lošijem stanu je živjela gospođa Vauquer, a drugi je pripadao gospođi Couture [Kutir]
- gospođa Couture bila je udovica jednog republikanskog činovnika, a pored nje je živjela mlada djevojka Victorine Taillefer [Viktorina Tajfer]
- gospođa Couture i Victorine plaćale su za stan i hranu 1 800 franaka
- na drugom katu bila su dva stana
- u jednom je živio starac Poiret [Poare]
- u drugom stanu je živio Vautrin [Votren] -> imao 40 godina, nosio crnu vlasulju (inače ima crvenu kosu), bojio je zaliske, izdavao se za bivšeg trgovca
- treći kat imao je četiri sobe
- dvije od četiri sobe su bile iznajmljene
- u jednoj je bila stara djevojka gospođa Michonneau [Mišono]
- druga soba bila je iznajmljena bivšem tvorničaru rezanaca, makarona i škroba kojeg su zvali otac Goriot
- ostale dvije sobe bile su iznajmljivane studentima
- sad je u jednoj od tih dvije sobe došao živjeti mladić iz okoline Angoulemea [Angulema], koji je došao učiti pravo u Parizu, a njegovo ime bilo je Eugene de Rastignac [Ežen de Rastinjak]
- Eugeneu su roditelji slali 1200 franaka godišnje i morali su se mnogo odricati zbog njega
- iznad trećeg kata u pokrovnim sobama su spavali sluga Christophe i kuharica Sylvie
- stara gospođa Michonneau je bila njegovala starca koji je bolovao od upale mjehura i kojeg su ostavila rođena djeca zbog, jer su vjerovala da više nema novaca
- taj joj je starac ostavio 1000 franaka doživotnog prihoda kojeg su joj povremeno osporavali njegovi nasljednici
- gospodin Poiret se volio šetati Botaničkom vrtom, imao je kapu i štap, prije je bio činovnik Ministarstva pravde
- Victorine Taillefer imala je žućkasto-riđu kosu, crnpurkasto lice i tanak struk
- njen otac ju nije priznao za svoju kćer te je nije htio zadržavati kraj sebe, davao joj je samo 600 franaka godišnje, a cijelo je imanje htio prenijeti na sina
- gospođa Couture bila je daljnja rođakinja gospođe Victorinine majke, koja je kod gospođe Couture i umrla od očajanja, a sada se je gospođa Couture brinula o Victorini kao o vlastitom djetetu
- vodila je Victorinu svake nedjelje na misu, a svakih 15 dana na ispovijed
- Victorinea je uvijek o Novoj godine odlazila ocu, ali je uvijek nailazila na zatvorena vrata
- njezin brat nije ju posjetio u zadnjih 4 godine
- Eugene de Rastignac je imao južnjačko lice, bijelu kožu, crnu kosu i plave oči, izgledao je kao plemić i bio je lijepo odgojen, bio je štedljiv
- Vautrin je imao široka ramena, snažna prsa, nabrekle mišiće, ruke razvijene s gustim dlakama riđe boje te je imao smisla za humor
- Vautrin je nekoliko puta posuđivao novac stanarima i gospođi Vauquer (koju je nazivao „mamica“) i svi su mu na vrijeme vraćali
- Vautrin je izlazio poslije doručka, vraćao se na ručak, ponovno izlazio i provodio je cijelu večer van kuće i vraćao se oko ponoći
- gospođici Victorini Taillefer sviđala su se dvojica: Vautrin i Eugen de Rastignac
- ovaj skup sadrži bitne elemente cijelog jednog društva, a još su na ručak dolazili neki ljudi pa ih je za jelom bilo čak 18
- otac Goriot imao je otprilike 69 godina i smjestio se je u pansion 1813. g. (dakle, živi tamo već 6 godina)
- u početku je otac Goriot živio u stanu gdje sada živi gospođa Couture, imao je lijepa odijela i bio je uistinu elegantan i profinjen
- otac Goriot pokazao je gospođi Vauquer pozlaćeni vrč na kojem su bile dvije grlice kako se ljube (na poklopcu) i poslužavnik, a taj poklon je dobio od svoje žene na dan vjenčanja
- od tog dana gospođa Vauquer koja je imala 48 godina (priznala je samo 39) počela je smišljati kako da se uda za oca Goriota
- gospođa Vauquer dala je oglas za svoj pansion i na njega se javila gospođa grofica l' Ambermesnil, koja je imala 36 godina i čiji je muž bio general koji je pao na bojnom polju, čekala je da joj se sredi imovina
- pomoću te grofice gospođa Vauquer je davala velike izdatke na održavanje pansiona kao što je loženje kamina pola godine, kupovanje novog namještaja, kupovina haljina i slično
- grofica je pokušala posredovati kod oca Goriota, ali je bio pomalo grub te se naljutila i nakon toga napustila stan ne plativši stan, a bila je za 6 mjeseci dužna mnogo novca
- otac Goriot je imao sve manje i manje novca, uzimao je sve jeftinije stanova i manje je ručao u gradu
- gospođa Vauquer je kod oca Goriota našla u tabakeri (kutija za cigarete) jedan pramen koji je pripadao njegovoj ženi, no ona je mislila da je to znak da on ima mnogo ljubavnica te je također smatrala da je glup budući da ga je prevarila (rekla je da će kupiti mnogo namještaja za njegov novac, a zapravo je kupovala haljine)
- gospođa Vauquer ga je od dana kada je otišao na 2. kat počela zvati otac Goriot
- stanari su pokušali otkriti razloge njegovog naglog osiromašivanja, ali ga nisu našli
- jednog jutra kod oca Goriota došla je jedna prekrasna djevojka, a vidjela ju je Sylvie i rekla je gospođi Vauquer da je ta djevojka „suviše lijepa da bi mogla biti poštena“
- otac Goriot je odgovorio da je to bila njegova kći, a uskoro je došla i druga
- postali su češći posjeti njegovih dviju kćeri, a Sylvie ih nije prepoznavala pa ih je nabrojila čak 36
- otac Goriot krajem treće godine je sve više propadao pa je uzao još jeftiniji stan
- tako je krajem studenog 1819. započela ova drama
- Eugene de Rastignac imao je dvije sestre (18 i 17 g.) i dva brata (15 i 10 g.)
- Eugenova tetka de Marcillac je imala poznanstva u najvišim plemićkim krugovima te ga je putem pisma spojila sa vikontesom gospođom de Beauseant [de Bozean] koja ga je pozvala na bal
- Eugene je postao očaran prijemom i sjajem Pariza
- upoznao se je sa groficom Anastasie de Restaud [Anastazija de Resto] i ubrzo se je sprijateljio s njom
- po povratku s bala Eugene je kroz ključanicu sobe vidio oca Goriota kako gnječi zdjelu od pozlaćenog srebra
- Christophe i Sylvie komentiraju kako su se neki ljudi raspitivali za Vautrina
- mačak dođe i razlije mlijeko, no u to mlijeko će dodati vode i staviti u kavu oca Goriota
- Eugene i Vautrin razgovaraju Anastasie de Restaud te Vautrin primijeti kako je, kad ju je Eugene ujutro susreo, išla kod zelanaša Gobsecka [Gopsek]
- otac Goriot je čuo ovaj razgovor i zainteresirao se je u vezi svoje kćeri, ali nije otkrio da mu je ona kćer
- Poiret i gospođa Michonneau odu se prošetati po Botaničkom vrtu
- gospođa Couture pričala je gospođi Vauquer o neuspjelom posjetu gospodinu Tailleferu koji je pismo svoje kćeri Victorine bacio u kamin i dobio joj pomoći, a brat ju nije ni pozdravio
- student medicine Bianchon [Bjanšon] je rekao Vautrinu kako je u gospođi Michonnean vidio Judine osobine (pomoću Gallove frenologije - nauka po kojoj se po obliku glave i lubanje mogu otkriti svojstva pojedinca)
- za objedom su se šalili sastavljajući riječi sa sufiksom -rama
- tamo su još od važnijih bili jedan slikar i muzejski činovnik
- Eugene de Rastignac otišao je u posjed gospođi de Restaud te je čuo glas oca Goriota i odjek poljupca
- Eugene vidi groficu te se pozdravi i vidi da je tamo i Maxime de Trailles [Maksim de Traj], tobožnji ljubavnik gospođe de Restaud
- gospođa de Restaud upoznala je Eugena sa svojim mužem gospodinom de Restaudom
- ova dvojica su razgovarala o brodu „Osvetnik“ kojim je komandirao Eugenov djed
- nakon Maximova odlaska, dalje je nastavljen razgovor i u jednom je trenu Eugene de Rastignac upitao gospođu de Restaud u vezi s ocem Goriotom koji je nedugo bio tamo
- bilo je to neugodna situacija, zatim se Eugene uputi u pansion, a po njegovu odlasku gospodin de Restaud je rekao svom slugi Mauriceu [Mauris] da kad drugi put Eugene dođe, da mu kaže da nitko nije kod kuće
- Eugene se uputi kočijom u Saint-Germain [Sant Grenel] u palaču rođakinje de Beauseant
- kod vikontese je već bio portugalski markiz d' Ajuda-Pinto [d' Ažida-Pento], njen ljubavnik već 3 godine
- taj markiz je planirao oženiti jednu od gospođica de Rochefide[de Rošfid], svi su to znali, osim jadne vikontese koja je bila sumnjičava
- gospođa Beauseant čula je markiza kako govori kočijašu da vozi kod gospodina Rochefidea pa ona pošalje pismo markizu da se sa njom objasni, jer je rekao da ide na večeru s engleskim ambasadorom
- potpiše se sa Claire de Bourgogne i dade slugi Jacquesu [Žak] pismo za markiza
- zatim je došla gospođa vojvotkinja de Langeais [de Lanže]
- Eugene je opisao događaj kod gospođe de Restaud i gospođe su rekla da se ona kao djevojka prezivala Goriot
- objasnile su da on ima dvije kćeri, gospođu de Restaud i gospođu Delphine de Nucingen [Delfina de Nisenžan] (muž joj je bogati bankar), koje su ga se odrekle
- dao im je sav miraz, a sebi ostavio 8 do 10 tisuća livara prihoda, one su mu bile sve nakon smrti njegove žene
- poslije dvije godine zetovi su ga istjerali iz svojih domova
- otac Goriot je za vrijeme Francuske revolucije bio predsjednik jednog odbora i imao je imao je neke važne informacije pa je prodavao brašno deset puta skuplje nego što ga je kupovao te je taj novac dijelio i s Odborom narodnog spasa
- kćeri su ga, nakon što je bio istjeran iz kuća, viđale nasamo, ali su i tada tražile brojne izgovore
- te kćeri se međusobno natječu, a gospođa de Nucingen je iza svoje sestre pa ju više ne smatra sestrom i jedna se druge odriče
- Eugene se vraćao u pansion i pomislio da je Vautrin imao pravo kad je rekao da je bogatstvo vrlina
- na večeri je razgovarao sa Vautrinom i ocem Goriotom koji ga je pitao za svoju kćer
- zatim je Eugene napisao tri pisma: majci i dvjema sestrama
- od majke je zatražio 1200 franaka i od sestara njihovu ušteđevinu jer ima plan za brzo bogaćenje
- shvati da je stvarno častohlepan i namjeravao je taj novac potrošiti na raskoš te malo promisli i prosuzi
- student Eugene je prestao učiti pravo i u mislima mu je bila samo raskoš pariških salona
- htio se je ući u kuću de Nucingen, ali se je prvo raspitao o životu oca Goriota
- otac Jean-Joachim Goriot prije revolucije bio je običan radnik u tvornici rezanaca te je otkupio radnju svojeg gazde koji je slučajno nastradao u revoluciji
- tada se nastanio u Jussienne [Žisjen] ulici te se pokazao vrlo mudar u trgovini žitom
- znao je predvidjeti kretanja te je kupovao jeftino žito na Siciliji ili u Ukrajini, te ga je tada skuplje prodavao
- njegova žena je umrla i u njemu se razvila roditeljska ljubav do bezumlja
- jedan njegov konkurent mu je rekao kako su Delphinu pregazila kola kako bi ga maknuo sa tržišta, ali je on saznao istinu te udario u leđa tog lažljivca i učinio je sve da on bankrotira
- volio je svoje kćeri do besvijesti i smatrao ih je anđelima
- njegovi zetovi su 5 godina navaljivali i na kraju ga odvratili od trgovine te je on zatvorio radnju
- to je sve Eugene saznao od čovjeka imenom Muret [Mire], koji je kupio radnju oca Goriota
- ovdje završava uvod u mračnu i strašnu parišku tragediju
- krajem prvog tjedna prosinca Eugene de Rastignac je primio dva pisma, jedno od majke, a drugo od starije sestre
- majka je pisala da se boji za njega i neka joj kaže razlog zbog kojeg treba toliko novaca, ali mu ga je ipak poslala
- njegova sestra Laure de Rastignac [Lora de Rastinjak] mu je poslala pismo te je sa mlađom sestrom Agathe [Agata] poslala 350 franaka
- Eugene počne razmišljati i pomisli na ljubav oca Goriota prema njegovima kćerima te zaplače dok shvati svoju gramzljivost
- ukupno je dobio 1 500 franaka
- Vautrin govori de Rastignacu priču o svom životu, kakav je on bio u njegovim godinama i svoja životna iskustva
- govori Eugeneu kako je biti pravnik teško i naporno, a i mala je zarada
- Vautrin govori kako je njegova namjera otići na jug SAD-a, imati 100 000 jutara zemlje (uzgoj duhana i goveda, prodaja drva) te crne robove
- Vautrin govori kako je Victorinin otac hulja i da se za njega sumnja da je tijekom Francuske revolucije ubio prijatelja
- taj gospodin Taillefer je vlasnik tvrtke Frederic Taillefer i kompanija i svom sinu želi ostaviti sve, a Victorini ništa
- Vautrin ima plan da njegov prijatelj, koji je pukovnik u loarskoj vojsci, izazove Tailleferovog jedinca na dvoboj, da ga ubije i tada bi sve nasljedstvo pripalo Victorini
- zato je potrebno da Eugene već počne s udvaranjem prema njoj i on će se za nju oženiti i postati bogat, a dio toga će dati Vautrinu
- Eugene to s gnušanjem odbije, a Vautrin mu kaže da razmisli te ga dalje nagovara
- osjećao je neko unutrašnje zadovoljstvo što je odbio taj beskrupulozan i nemoralan plan
- otac Goriot je govorio Eugeneu o svojim kćerima, kaže da ga one jako vole, no da su zetovi ti koji su zabranili svaki kontakt s njim te se sa njima mora viđati tajno
- Eugene nakon toga ode u šetnju u Tuillerijski vrt
- de Rastignac je želio biti na plesu vojvotkinje de Carigliano [de Kariljano] te ode kod gospođe de Beauseant
- u početku je gospođa de Beauseant bila hladna, no kasnije se je posvetila de Rastignacu
- bio je ostao na večeri i vidio raskoš hrane i pića te je vidio kako gospodin Beauseant bio nezasitnik poput Luja XVIII.
- misli su mu letjele prema pansionu i zgadi se kad shvati kakva je tamo hrana, a kakva je ovdje
- nakon večere Eugene i gospođa de Beauseant pošli su u Talijansko kazalište gledati Rossinijevog Seviljskog brijača
- markiz d'Ajuda upoznao je Eugenea sa gospođom de Nucingen
- počeo joj se je udvarati i kasnije počeo govoriti kako ga je njezina sestra izbacila iz svoje kuće
- gospođa de Nucingen govori loše o svojoj sestri i kako je dvolična
- usto se požalila kako u svom braku trpi nasilje i da je jako nesretna
- zatim je došao njen muž, debeli Elazašanin i tada su otišli kući
- kada se je vratio kući, Eugene je otišao ispričati ocu Goriotu o događajima u kazalištu
- čak je i lagao ocu Goriotu koliko ga one vole i da su ga pozdravile, čisto toliko da zadovolji njegovo srce
- poslije doručka, Eugene je otišao na Pravni fakultet
- zatim je razgovarao s Bianchonom koji mu je postavio pitanje u vezi starog mandarina („Što bi učinio kad bi se mogo obogatiti na način da ubiješ, u Kini, jednog starog mandarina, i to samo svojom voljom, ne mičući se iz pariza?“
- Eugene je odgovorio da to ne bi učinio i Bianchon ga je pohvalio
- Bianchon je rekao da je vidio gospođu Michonneau i gospodina Poireta kako razgovaraju sa jednim gospodinom kojeg je on vidio blizu Skupštine za vrijeme lanjskih nemira (stoga bi to mogao biti prerušeni policajac)
- Eugene dobije pisme od Delphine de Nucingen da dođe na ručak
- gospođa de Nucingen i dalje govori kako je nesretna
- dala je zatim 100 franaka Eugeneu i on je otišao u kockarnicu u Palais-Royalu
- bacio je 100 franaka na broj 21 (toliko ima godina) i dobio 3600 franaka
- sav novac stavio je na crveno i dobio još 3600 franaka
- uzme tih 7200 franaka i dade ih gospođi de Nucingen koja ga poljubi i objasni kako ona više nema novca budući da ju suprug ne uzdržava najbolje
- ona govori o tome kako je sa svojom sestrom upropastila oca, ali i da ima gorih i nesretnijih žena u Parizu
- poslala je po sluškinji Theresei pismo gospodinu de Marsayu sa novcem
- zatim su otišli Eugene i Delphine u Veselo kazalište u ložu i ona ga poljubi, a taj poljubac znači obećanje
- Eugene je po povratku objasnio tešku situaciju ocu Goriotu u kojoj su se našle njegove kćeri i on kaže da još uvijek ima novaca koje može njima slati
- otac Goriot kaže Eugeneu da će uspjeti u životu jer je pošten
- sutradan je Eugene otišao na ples kod vojvotkinje de Carigliano te je tamo bio s Delphine de Nucingen
- upoznao se je s mnogim ženama i zavrijedio je njihovo divljenje
- na doručku mu je Vautrin govorio koliko košta takav raskošan život i ponovno nagovarao na zao plan
- život Eugenea de Rastignaca je otada postao pun uživanja, išao bi svake noći s gospođom de Nucingen u društvo i vraćao se u tri ili četiri ujutro kući
- dosta je kockao, ali je uspio nešto zaraditi i vratio je novac obitelji, kojeg je dobio preko pisama
- ostali stanari shvatili su neku tugu u Eugeneu, koja je bila potaknuta time što mu gospođa de Nucingen zapravo i nije pripadala ništa više od prvog dana kada su se upoznali i sve se svelo na očijukanje
- Vautrin je vidio da je Eugene u financijskim teškoćama te mu je dao 3500 franaka, koje je htio-ne htio on morao uzeti jer je bio u nezavidnom položaju
- Vautrin je dao Eugeneu mjenicu od 3500 franaka koje će on vratiti za godinu dana
- nakon dva dana Bianchon je vidio gospođu Michonneau, gospodina Poireta i onog sumnjivog Gondureaua kako sjede u Botaničkom vrtu te su pričali o nekom slučaju
- Gondureau je govorio o odbjeglom robijašu iz Toulona koji živi kod gospođe Vauquer i predstavlja se sa Vautrin, no ima nadimak Laži-Smrt koji se zapravo zove Jacques Collin
- taj Vautrin je agent koji pomaže bjeguncima i njihovim obiteljima, a financira se pomoću robijaša
- on je član Društva deset tisuća koje okuplja velike lopove (minimalan plijen je 10000 franaka, otud i ime), te ne voli žene
- gospođica Michonneau je dobila bočicu tekućine koju treba izliti u Vautrinovu kavu i to će izazvati kratki izljev krvi te će ga skinuti da vidi kakva slova će mu se pojaviti na koži, a za to će dobiti 3000 franaka
- Vautrin nagovara de Rastignaca da pristane na podmukao plan i kaže mu da je sutra dvoboj između Victorinina brata i Vautrinovog čovjeka, jer su se bili potukla i na taj način to misle riješiti
- Rastignac se zaprepasti nad bešćutnošću Vautrina
- otac Goriot blagoslovio je vezu de Rastignaca i Delphine te mu je rekao da je u tajnosti namješten stan za njega i Delphineu
- to su otac Goriot i gospođa de Nucingen radili u tajnosti mjesec dana te će ona primati 36000 franaka godišnje rente, a dio svog miraza (800 000 franka) će uložiti u nekretnine
- sljedećeg dana dolazi obavijest da je mladi de Taillefer teško ranjen u dvoboju te je Victorine bila pozvana u kuću svog oca te je dobila veliko nasljedstvo
- to je Vautrin govorio i zatim je pao kao pokošen i svi su mislili da je mrtav
- skinuta mu je košulja te su se pojavila dva kobna slova na njegovoj koži te je to bila potvrda da je odbjegli robijaš
- Vautrin se je brzo oporavio, a zatim su kuću okružili vojnici i policija
- uhitili su Vautrina osuđenog na 20 godina robije u okovima, ali je on pri privođenju priredio „predstavu“, pala mu je vlasulja i vidjela se crvena kosa, optužio je gospođu Michonneau da ga je izdala te su svi stanari odlučili bojkotirati pansion i hranu ako se ona ne izbaci iz pansiona jer je izdajica
- otac Goriot i Eugene su se također iseljavali iz pansiona u svoj novi stan
- gospođa Vauquer je bila užasno bijesna i razočarana što joj je mnogo gostiju taj dan zapravo otkazalo stan i hranu (što zbog uhićenja, izbacivanja iz pansiona i preseljavanja u novi stan)
- Eugene se je vratio u pansion po mjenicu što mu je napisao Vautrin prije uhićenja, ali je začuo zanimljiv razgovor u susjednoj sobi između oca Goriota i njegovih kćeri
- Delphine reče da je bila kod svog muža i da je rekao da su njezini novci uloženi u važne poslove u inozemstvu i ako se sada povuku da će sve propasti te da treba pričekati godinu dana te će dobiti sav svoj miraz
- otac Goriot je bio bijesan na svog zeta zbog toga i smatrao je da ih vara
- uto dođe grofica de Restaud i kaže kako je propala jer je dala svoje dijamante zelenašu da spasi Maximov život, a to su obiteljski dragulji njezinog muža
- trebat će 12 000 franaka da podmiri dug, a Maxim je obećao da više neće kockati
- njezin muž je doznao da nedostaju dijamanti kad ju je pozvao i pitao gdje su
- otac Goriot više nije imao mnogo novaca i rekao je da je propao
- uto je ušao de Rastignac u sobu sa prepravljenom mjenicom na 12000 franaka i tada je gospođa de Restaud optužila sestru gospođu de Nucingen da je cijelo vrijeme znala da je Eugene u susjednoj sobi i da je to učinila da je ponizi
- zatim su se sestre posvađale i nikako se nisu htjele pomiriti, što je jako rasrdilo oca Goriota
- ocu Goriotu je bilo sve gore te si je legao da si počine
- njegovo stanje je bilo sve gore, a Bianchon je rekao da više i nema nade
- gospođa de Beauseant je pripremala bal, a na tom balu se je trebala pojaviti gospođa de Restaud da pokaže kako nije prodala svoje dijamante i dala je šivati haljinu, no nije imala dovoljno novaca pa joj je sluškinja platila 1000 franaka
- na plesu je vinkontesa de Beauseant zamolila de Rastignaca da ode kod portugalskog markiza da joj vrati sva pisma
- Eugene je zatim vidio kćeri oca Goriota i dijamante koje su nosile te ga je to rastužilo, budući da ga je podsjetilo na bijednu postelju na kojoj je na samrti ležao otac Goriot
- budući da je starcu bilo loše, Eugene je poslao Christophea po njegove kćeri, no ni jedna nije mogla
- Delphine je spavala pa nije mogla, a Anastasie je morala obaviti neki važan posao u vezi sa mirazom
- otac Goriot je bio podvrgnut i operaciji, no to nije davalo nikakve znakove poboljšanja pa su liječnici odustali
- Eugene je ostao nasamo sa ocem Goriotom koji se je na kraju života „opametio“ i shvatio koliko ga njegova djeca zapravo ne vole, a on je bio najbolji otac na svijetu
- preklinjao je svu onu raskoš koju im je pružio, dosta je nesuvislo govorio, ali je rekao da pošalju sve sile da mu dovedu kćeri pred njegovu smrtnu postelju jer on ima svako pravo na to
- ipak je rekao da bi ga ruke njezinih kćeri ozdravile i da bi odmah bio bolje, čak je govorio da će ići praviti makarone u Ukrajinu i uvoziti žitne prerađevine (škrob) kada se već ne smije uvoziti žito i da će zaraditi milijune
- de Rastignac tada po drugi put ode do kćeri oca Goriota, no opet su imale isprike za nedolaženje
- Delphine je čekala liječnika budući da se je prehladila po povratku sa bala, a zet gospodin Restaud je rekao da je njemu svejedno što se tiče oca Goriota budući da je on uništio njegovu sreću sa Anastasie
- Delphine je primijetila da Eugene nema džepni sat koji mu je poklonila, i on je priznao da ga je Bianchon založio kako bi mogao platiti sahranu njezina oca
- to je bocnulo Delphine i ona je rekla da će učas doći svome ocu
- u međuvremenu su oca Goriota operirali pekući ga po leđima lapisom (srebrni nitrat) i to je bio posljednji lijek kojeg je poznavala tadašnja znanost, ali nije pomogao
- tada su i liječnici digli ruke od oca Goriota i rekli da će uskoro umrijeti
- udovica Vauquer je bila dosta bešćutna i pokušala je istjerati sav novac kojeg su joj bili dužni Eugene i Goriot, ona napominje da je datum 18. 2. 1820., a da su joj otac Goriot i Eugene trebali dati novac još 15. veljače
- ona je na kraju dobila taj novac, a Sylviei je rekla da iz sobe br. 7. donese plahte u koje će zamotati oca Goriota
- starac je već bio u nesvijesti i malo je trebalo da umre, a posljednje riječi su mu bile: „Nasie! Fifine! Ah, moji anđeli!“
- došla je gospođa de Restaud i vidjela oca te je briznula u plač te se je kajala, otac je refleksno otvorio oči, ali to je bio samo refleks i on je već zapravo bio polumrtav
- odjednom je gospođa de Restaud vrisnula da je otac mrtav i pala je u nesvijest
- Eugene je poslao posmu barunici i barunu da podmire troškove sprovoda jer on i Bianchon nemaju dovoljno
- Bianchon je kupio jeftini mrtvački sanduk u svojoj bolnici, a Eugene je platio svećenika te je imao dovoljno samo za večernju misu, jer nitko od njegovih kćeri nije poslao novac za očev pogreb
- ova dvojica su odlučila, u slučaju da kćeri ne podmire trošak pogreba, napisati sljedeće na nadgrobnu ploču: „Ovdje počiva g. Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nucingen sahranjen o trošku dvojice studenata.“
- de Rastignac je i dalje dolazio kćerima, a sluge tih kćeri su samo rekle: „Njima je umro otac, pa su u velikoj žalosti.“
- cijeli pogreb je obavljen za 70 franaka, došla su dvoja kola sa grbovima de Restaud i de Nucingen, ali prazna te su otpravila mrtvački sanduk do groblja Pere-Lachaise
- tijelo oca Goriota je spušteno u raku oko koje su bile sluge Goriotovih kćeri
- de Rastignac pusti posljednju suzu nad grobom oca Goriota koja odleti u nebo čim je pala na zemlju
- Eugene ode na brežuljak iznad Pariza i kaže znakovitu rečenicu: „A sad je red na nama dvoma!“
- roman završava rečenicom: „I kao prvi čin izazova što ga je upućivalo društvo, Rastignac ode na večeru gospođi de Nucingen.“
